Odlučila sam malo promijeniti priču. Shvatila sam da mi ne ide pisanje u trećem licu, a i nisam imala baš previše inspiracije za prošlu priču, pa sam odlučila početi iznove. Promijenila sam i ime i tako da sad sve počinjem ispočetka. Imate i opis tko me želi ubaciti (ako uopće ima takvih). Za sad sam ubacila sam Maggie i Evan, ali primam u priču još neke ljude.

Iako je bio početak studenog, inje je već prekrivao gole grane drveća dok su se u daljini nazirale planine prekrivene i prvim ovogodišnjim snijegom koji je prekrio borove u najvišim planinama. Crno jezero je bilo mirno poput netaknutog zrcala, dok je voda koja ga je ispunjavala podsjećala na tintu izlijanu preko hogwartskog perivoja. Teški i uskovitlani oblaci prelazili su nebo, ali nisu isplakali svoje suze nego su nastavili svoju daljni put preko neba kako ih je vjetar s hladnim nanosima tjara dalje. Vrane su sjedile na granama Napačke vrbe i pogledom pratile cijelu tu jezivu okolicu.
Nigdje nije bilo ni žive duše. Nitko nije bio toliko lud da vani na -3°C ide u šetnju. Nitko osim mene, koja sam bila ogrtnuta toplim ogrtačem i vunenim šalom, sjedila na najvišoj tibini metlobojskog igrališta i čekala da me vjetar odnese u daljinu, zajedno s lišćem i oblacima na nebu.
Još kamo mala klinka, vjerovala sam u mnogo toga. Uvijek sam nosila zečju šapu u džepu, oko vrata mi je visila bakina hamajlija, na petak trinaesti sam obavezno nosila dvije različite čarape i naopačke okrenutu majicu, a kad bi ugledala zvijezdu repaticu poželjela bi želju.
Priznajem da sam bila praznovjerna, ali kad živite u svijetu gdje trzaj čarobnog štapića običnu jabuku može pretvoriti u krvožednog lava, praznovjerje vam se ne čini toliko otrcanim. Valjda zato i dan danas vjerujem da ću jednog dana, baš kao što je danas, kad će mi vjetar u uho šaptati tuđe ljudske sudbine, moći jednostavno ustati i poletjeti nošena zanosima povjetarca i odletjeti na mjesto gdje je sve onako kako ja želim.
Priznajem da to zvuči sebično, ali ipak sam ja Slytherinka. Ipak sam ja odrasla u obitelji gdje je mojim roditeljima bio najbitniji njihov ugled i to da nitko ne naruši njihovu reputaciju 'stupova zajednice'. S obzirom na takve uvjete mog odrastanja, mislim da nije sebično poželjeti živjeti barem na tren onako kako bi moje srce prohtjelo.
"Je li tu slobodno?" upitao je poznati glas koji me natjerao da podignem pogled.
"Zdravo Blaise!" pokušala sam mu se nasmiješiti, ali su mi obrazi utrnuli od hladnoće. Zabini je sjeo do mene. "Što ti radiš ovdje?"
"Evan mi je rekla da te potražim." rekao je skinuvši si s vrata svoj šal i omotavši ga meni oko umrtvljenih ruku. "Zašto se smrzavaš ovdje?"
Slegnula sam ramenima i zagledala se u oblas pare koji je izlazio iz mojih nosnica kako sam ja disala. "Željela sam biti malo sama, odvojena od ostalih."
"Lizzie, ti si uvijek takva." tiho se zahihotao Blaise. "Uvijek si povučena, tajanstvena, sramežljiva, tiha i odvojena od drugih. I nikad ne puštaš druge da ti se previše približe."
"Tebe sam pustila k sebi." rekla sam mu zagledavši mu se u oči, a njega je to još više nasmijalo pa me poljubio u moj smrznuti nos. "Misliš li da sam zbog toga loša osoba?" Blaise me u čudu pogledao. "Zbog toga što ne dopuštam ljudima da mi se previše približe."
On odmahne glavom i ovog puta me poljubi. Ne u nos, u usne. Pravi poljubac od kojeg su mi hladne usnice odmah postale plamteće i uzvrle.
"Jednostavno ne želiš biti povrijeđena. Ne želiš patiti i ne želiš se previše zbližiti zbog toga s ljudima."
"Ali ja nikad ni nisam zapravo patila." tiho sam prošaputala, stavivši mu glavu u krilo dok me Blaise gladio po kosi. "Uvijek sam imala sve što želim. Bila sam mala mezimica mojih roditelja i tretirali su me kao princezu. Zašto se onda osjećam ovako?"
"Kako?" upitao je jednako tiho Blaise.
"Potišteno." odgovorila sam i sklopila oči na trenutak. "Tužna sam bez razloga."
"Za sve postoji razlog Lizzie." šapnuo mi je Blaise u uho. "Ako si tužna, to nije bez razloga. Samo ti nisi svjesna razloga."
"Kako ti uspjeva uvijek govoriti prave stvari?" milozvučno sam upitala, uspravivši se.
"Valjda je to dio mog šarma na koji si ti tako spretno pala." našalio se Blaise i tako mi uspio izmamiti osmjeh na lice. Raširio je ruke i pala sam mu u naručje. Odmah mi je bilo toplije.
"Mislim da mi je sad bolje." rekla sam, udišući njegov parfem, sklupčana u Blaisevu naručju.
"Idemo unutra?" upitao me Blaise, a ja sam uspjela svoje umrtvljene obraze raširiti u osmijeh i kimnuti glavom. "Moram te ugrijati ako ne želim da mi budeš najljepši smrznuti mrtvac na svijetu."
I opet sam se nasmijala, dok me Blaise primio na ruke i stao nositi prema dvorcu.

*****

Blaise i ja smo sjedili skupa u naslonjaču pored kamina u slytherinskoj društvenoj prostoriji. Na sebi sam imala stare sive hlače i ofucani smeđu vuneni pulover, kosu sam svezala u rep, a na licu nisam imala ni kap šminke, ali bez obzira na to, Blaise mi je stalno ponavljao koliko sam mu lijepa. Zbog toga su mi se obraz stalno iznova rumenili. Rekla sam mu da zašuti i popije do kraja svoju toplu čokoladu.
Pogled mi je pao i na Draca i Maggie koji su također spavali zajedno skupa u jednom naslonjaču, pokriveni dekom iz naše spavaonice. Evan je na podu između naša dva naslonjača slagala kulu od karata. Prošla je ponoć i u društvenoj nije bilo nikoga osim nas.
"Da odemo spavati?" šapnuo mi je Blaise u uho. "Zajedno?"
Zacerekala sam se potiho da nas Evan ne čuje.
"Da, možemo spavati zajedno, ali samo ako ostanemo ovdje u naslonjaču."
"Tijesno nam je." nacerio se Blaise, a ja sam ga lagano udarila.
"Spavaj, šuti i budi lijep." rekoh mu uz vragolast osmijeh.
"Ja sam uvijek lijep." namignuo mi je Blaise i utisnuo poljubac u obraz. Ponovno me oblilo rumenilo.
"Osjećam da sam viška." promrmljala je Evan i ustala što je izazvalo rušenje karata. "Vidimo se sutra. Laku noć!"
"Sad je otišla zbog tebe..." promrmljala sam Blaiseu u uho, a on se opet zacerekao kao malo dijete.
"Otišla je u krevet, kao što bi smo i nas dvoje trebali." rekao mi je i zamahnuo čarobnim štapićem. Vatra u kaminu se još više rasplamsala, oblikujući vatreno srce. Još jednom sam poljubila Blaisea prije no što sam usnula vrlo uznemirujuć san...